Dok čekam svoj primjerak 8. Knjige, Harry Potter and the Cursed child,
donosim vam nešto vezano uz moj najdraži serijal.Ovaj post sam
spremala već neko vrijeme, ali sam odlučila ipak pričekati 31.7. Kad me uhvati
kriza u čitanju posegnem za Harryjem. Posljednji razlog posezanja za ovim
serijalom bio je Harry Potter pub kviz u organizaciji Algoritma i Studija
smijeha. Otvaranjem prve stranice prve knjige sam uvidjela kako sam Harry
Potter i kamen mudraca dobila prije 15 godina kao rođendanski poklon. Otvoreno
priznajem kako tada nisam znala tko je Harry Potter i nisam ništa znala o
zaluđenosti svijeta za ovim dječakom a kamoli da ću i ja postati jedna od njih.
Ovaj post neće
biti klasična recenzija knjige nego više osvrt na knjige koje su obilježile
moje djetinjstvo.
Svi ste više
manje upoznati s radnjom bilo preko knjiga ili filmova pa neću ulaziti u
detalje, ali ako se zbilja nikad niste susreli s ovim serijalom odmah najavljujem
OPREZ SPOILERS!
Imala sam priliku
čitati ove knjige i na engleskom i na hrvatskom jeziku, te iako sam osobno
pristaša čitanja knjiga u originalu (ako se radi o jeziku koji razumijete)
ovdje dolazi do iznimke. Prvenstveno je to zbog pokojnog Zlatka Crnkovića čije
sam prijevode lovila još u srednjoj školi za sve moguće lektire, a uz njega
kapa dolje ide i Dubravki Petrović koja je preuzela prijevode 4.-7. knjige.
Hvala J.K. Rowling i našim prevoditeljima koji me nisu mogli odvojiti od ovih
knjiga bez obzira koliko je sati i na činjenicu kako ujutro imam školu. Tko su
ti likovi čije su me pustolovine i priče držale budnom?
Ron Weasley,
Harryev najbolji prijatelj od prvog dana kad su se sreli u vlaku. Također će
djelovati prvo srcem, ali s obzirom da on ima obitelj i zna što sve može izgubiti
ipak stane prvo na loptu prije nego učini nešto nepromišljeno i služi Harryu
kao neki balans.
Hermione Granger
– najpametnija vještica svoje generacije i mozak iza svih operacija (osim
tromagijskog turnira) i jedan od razloga zašto su svi oni ostali živi do kraja
serijala. Živi za Hogwarts, knjige i učenje i najveći strah joj je uz gubitak
voljenih kako će biti izbačena iz Hogwartsa, te kako će se morati vratiti u
bezjački svijet.
Hagrid – dobri div,
lovočuvar u Hogwartsu koji je zbog Toma Riddlea isključen na trećoj godini.
Upravo je on bio taj koji je Harrya donio na letećem motoru u Kalinin prilaz 4.
Od kad ga Harry upoznaje na svoj 11. rođendan počinje ga doživljavati kao
starijeg brata.
Lord Voldemort
ili Tom Marvolo Riddle – glavni negativac i razlog zašto je Harry siroče. On
možda je glavni negativac ali nipošto nije čisto zlo kako ga neki nazivaju. On
vam je ništa doli iskompleksirani nasilnik. Osoba (ako ga više uopće možemo
tako nazvati) miješane krvi predvodi vojsku čistokrvnih čarobnjaka. Onih istih
čarobnjaka koji ne žele imati posla s mutnjacima i mješancima. Vidite što hoću reći. Silom se nametnuo u
najvećeg crnog maga, bla bla bla koji je hodao zemljom. Po ovom vidite koliko
je moje mišljenje o njemu.
Ako tražimo zlo i
to ono ultimativno naći ćemo ga u dvije ženske osobe – Dolores Umbridge i
Bellatrix Lestrange. Prva koja hladnokrvno i sa smiješkom terorizira i muči
učenike, ali i odrasle. Druga koja je vrlo vjerojatno oduvijek bila mentalno
nestabilna a boravak u Azkabanu je samo pripomogao pojačavanju njene psihotičnosti.
Ukupno ovom
serijalu dajem sve zvjezdice svijeta i to ne jer sam odrasla uz njih nego jer
on to stvarno zaslužuje. No, postoji li nešto što mi se ne sviđa tu? Naravno da
postoji.
Više manje sve
što mi se ne sviđa je vezano uz smrti likova.
Prvi je Sirius. Svjesna sam
činjenice kako su Harryu njegovi prijatelji njegova obitelj jer uz njih je
spoznao ljubav i kako biti prihvaćen i sve ostale sitnice, ali to i dalje nije
obitelj. Uz Siriusa je konačno mogao imati dom i pri tom ne mislim na kuću od
cigle s krovom nego mjesto gdje si voljen, siguran i prihvaćen. Dom na kakvom
je zavidio Ronu, Hermioni pa čak i Malfoyu. I konačno dođe do te mogućnosti i
što J.K.Rowling napravi? Ubije ga i to tako da padne kroz veo tako da ga ne
mogu ni sahraniti. Dakle, oduzela mu je mogućnost doma, a i grob gdje se Harry
mogao isplakati, “razgovarati s njim”, “svađati” ili jednostavno odnijeti
cvijet. I onda se ljudi čude što Harry povlači poteze koji se mogu okarakterizirati
kao suicidalni. Pitam se zašto!?
Zatim Hedviga –
da, opet shvaćam kako je njena smrt označila kraj povezanosti s dotadašnjim
životom, a i omogućava lakši potencijalni odlazak u smrt. Ali svejedno -
Hedviga. I naravno Lupin i Tonks – pa zašto? Tek su dobili bebu. I na kraju
naravno Fred. Svjesna sam i činjenice kako se J.K.Rowling ispričala za smrti ali
morala sam to iznijeti. I naravno Dobby čija me smrt toliko pogodila da
jednostavno ne mogu ni pisati o tome.
Dumbledorovea
smrt me pogodila kad sam prvi puta čitala knjigu, ali kod svakog
ponovljenog čitanja ono što me pogodilo i nagnalo suze na oči je opis njegovog
sprovoda. Znam što će se dogoditi I govorim sama sebi nemoj, nemoj suzdrži se
ali ne. Fawkes pjeva svoju pjesmu, a meni suza suzu sustiže.
Još nešto što me
smeta je to što je ekranizacija knjiga krenula dok svi romani nisu bili
završeni. To možete vidjeti i u njenom stilu pisanja. Na stranu mračnije teme,
ipak odrastaju ali vidite kako se radi o scenama namijenjenima filmu i mnoštvu
specijalnih efekata. To ne umanjuje moju ljubav prema njima. Ne, nipošto, ali
da su mi prve knjige draže to stoji.
Sad dolazimo do
sedme knjige. One koja mi je najviše problema donijela. Naravno da sam suze
ronila na potpunu Snapeovu povijest i priču. I sad me stegne u grlu kad
pomislim na: „After all this time? Always“ No ima jedna zanimljivost sa mnom i
sedmom knjigom. Naime tu sam knjigu sve skupa pročitala 3 puta. Zašto? Jer sam znala da je to kraj.
Zato sam i odbijala dugo pogledati drugi dio filma jer sam znala da s njim
završava moje djetinjstvo. I danas 5 godina kasnije kad sam sve filmove pogledala
mali milijun puta drugi dio Darova smrti sam pogledala samo 2 puta. Bedasto?
Prije nego
završim ovaj post želim se zahvaliti J.K. Rowling što je meni ali i tisućama
djece djetinjstvo učinila drukčijima. Koliko god zavidim onima koji tek sad po
prvi puta uzimaju ovaj serijal u ruke toliko mi je drago što ga godinama
iščitavam ponovno i ponovno. Zašto? Jer oni neće znati kako je bilo čekati i
odbrojavati do novog nastavka i kako je bilo lijepo odrastati zajedno s tim
likovima.
I s tim smo došli
do kraja mog osvrta na pustolovine malog čarobnjaka, a sad se ispričavam moram
pustiti svoju sovu, već je nevozna u kavezu a potom ću uzeti svoj 18 cm dug
štapić od vrbe s dlakom jednoroga i prizvati svoje djetinjstvo natrag.
Do slijedećeg
posta dragi moji čarobnjaci, vještice i bezjaci!
Accio Harry
Potter and the cursed child! Accio djetinjstvo!
XOXO
Seraphina
Ponosni Ravenclaw
Nema komentara:
Objavi komentar